Kulturni centar Gornji Milanovac predstaviće u petak, 28. januara 2022. godine u Modernoj galeriji knjigu „Devojačka kletva“, prvi deo trilogije „Lovci na zveri“, autora Marka S. Markovića.
„Marković je na izuzetan način spojio istoriju svojih pradedova sa pričama iz davnina, pokazujući majstorstvo u pripovedanju. Ovaj roman je dokaz da legende imaju i te kakvo uporište u realnosti, a stara prokletstva nisu ništa drugo do gresi predaka. Lovci na zveri su novi talas u srpskoj epskoj fantastici.“ (Recenzent: Branislav Janković)
Prvi deo trilogije „Lovci na zveri“ predstaviće: Borisav Čeliković i Aleksandar Marušić.
Knjigu je objavio Kulturni centar Gornji Milanovac (za izdavača Dragan Arsić), urednik izdanja je Branka Vučićević Vučković. Ilustracije potpisuje Milan Miletić, a lekturu je uradila Milena Stanojević. Dizajn i pripremu izdanja potpisuje je Nevena Čavorović, kompjutersku obradu ilustracija Veljko Trojančević, a knjigu je štampalo preduzeće „Grafoprint” iz Gornjeg Milanovca.
Početak promocije je u 18 sati.
Predgovor
„Neke priče treba da ostanu neispričane. Neke bi valjalo zaboraviti.“, jednom davno mi je rekao moj deda, zatvorivši Starostavnik našeg roda.
„A ova?“, upitah.
„Ne znam. Odluči sam.“
I odlučio sam, ne zbog reči, već zbog zaborava koji nas sve više obuzima. Odlučio sam da vam ispričam priču koja se u mojoj porodici stolećima čuva kao najsvetiji amanet. Priču iz drevnih, mračnih vremena, kada u tamnim planinama obitavaše zle sile i mračne grozote kakvih već odavno više nema. Priču, kakvih beše mnogo, ali nestadoše razvejane u silovitim vetrovima vremena. Priču, koju čuše oni što su prvi, prije nekoliko vekova naseljavali pustu zemlju oko planine Rudnika. Zemlju obraslu gustim i neprohodnim bukovim i hrastovim šumama, zemlju koju nazvaše Šumadijom. Zemlju koja je nekada vrvila životom i ljudskim javom, zemlju koju ratovi i gresi čovečiji opusteše. Zemlju slavnih manastira, gradova i trgova koji sada behu napušteni i nemi. Zemlju slavnih vremena i junaka čiji potomci behu tamo daleko, preko Dunava. Zemlju koja nikada više neće biti ista. Sada su iz krševitog Primorja u oblast između Morava nadirali neki novi ljudi, ljudi srpskog zbora i vere, ali drugačiji od starih Srba koji Kosovo proslaviše.
Jedan od tih novih, beše i moj predak, knez Nikola Pivljanin. Od kalovite Pive ispod Durmitora, iz sela Rudinica, od roda Sokolovića, pobeže od mržnje agarjenske na zelene gružanske obale. Tu se, godine 1702. nastani na mestu odvajkada znanom kao Medvedica, jer su tu, u drevna vremena medvedi i kurjaci obitavali. Trećeg dana po dolasku, na jednom brežuljku, Nikola pronađe crkvu sačinjenu od hrastova drveta. Iznenađen ovim blagoslovom Božijim, on uđe unutra, i još više se iznenadi kada kraj Časne trpeze ugleda čoveka.
Bio je to starac, duge, sede kose i brade, koje su mu padale na ramena i grudi. Jedan od retkih iz starog naroda, koji su kao sneg u hladovini ostali iza zime da čekaju proleće što grije, ali i otapa. Jedini koji ostade od svog roda na dedovini da čuva svetinju koja slaviše Svetog Metodija. Znao je da je đed-Nikolino jutro njegov sumrak, ali nije tužio niti je u njegovoj duši bilo mržnje ili zlobe. Poživeo je još tri godine, dovoljno da vidi nove naseljenike koji su kao bujica hrlili plodnoj zemlji, žudni boljega života.
Umro je na đed-Nikolinim rukama, a on ga po njegovoj želji sahrani u najmirnijem i najtišem delu sela koji se od tada zove Starčev grob. Na samrti mu u amanet nije ostavio predačku crkvu već priču. Priču koja je kao najsvetija tajna čuvana u mojoj porodici više od tri veka, od kneza Nikole do mene danas. Priču koju ću vam sada ispričati…
O Autoru:
Marko S. Marković, rođen 26. januara 1986. godine u Kragujevcu. Bavi se pisanjem poezije i proze, komponovanjem i scenografijom. Izdao je dve knjige pesama, „Zlatovez“ 2018. godine u izdanju Udruženja pisaca Kragujevca i „Gružanska brojanica“ 2019. godine u izdanju beogradskog „Viteza“. Autor je epsko-fantastične trilogije „Lovci na zveri“, čiji koren vezuje za istoriju i legende Gruže i Rudnika, koje proučava od detinjstva. Napisao je tekst i kompoziciju za „Himnu opštine Knić“, tekst za „Himnu manastira Kamenac“, tekst za video-projekat „Božić u Gruži“, tekst i kompoziciju za „Himnu predškolske ustanove u Kniću“, tekst za video-projekat „Pesma zahvalnosti lekarima“, kao i tekst za video-projekat „Pesma zahvalnosti vojsci i policiji“. Učestvovao je u izradi više video projekata kao scenograf ili režiser. Uz to, aktivno radi na pisanju monografije sela Ljuljaci u Gruži, gde i živi sa svojom porodicom. Po obrazovanju je strukovni ekonomista, a radi kao rukovodilac u Crvenom krstu Knić.
Kaže da je njegov najveći uspeh njegova porodica, ćerka Helena, sin Vuk i supruga Marija.
Foto preuzeta sa: www.riznicasrpska.net
O Ilustratoru
Milan Miletić, akademski slikar, rođen je 1950. godine u Lapovu. Akademiju za likovne umetnosti završio u Beogradu, u klasi slikara i profesora Stojana Ćelića. Član je ULUS-a. Od 1974. godine Izlagao je na mnogim samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Dobio je više nagrada i priznanja za slikarstvo, među kojima i Prvu nagradu(u kategoriji portreta) na izložbi svetske minijaturne umetnosti u Torontu (Kanada). Ilustrovao je veliki broj knjiga i autor je više strip serijala. Živi i radi u Gornjem Milanovcu kao slobodan umetnik.