12-nov-TAKOVSKI-EHO-2019.jpg

07/11/2019

Muška pevačka grupa “Takovski eho” iz Gornjeg Milanovca, predvođena solistima Dušanom Dulom Jakovljevićem i Radoslavom Ponjavićem Džonijem u utorak, 12. novembra 2019. godine u velikoj sali Kulturnog centra održaće koncert.
Gosti koncerta biće: Udruženje za kulturu “Vrnjački vez” iz Vrnjačke Banje, KUD “Momčilo Tešić” iz Požege i KUD “Dragačevski vez” iz Lučana.
Muzičku podršku pružiće Zoki Cerovac.
Početak koncerta je u 18 sati, a cena ulaznice je 150 dinara.


7-nov-tribina.jpg

04/11/2019

Društvo srpsko – ruskog prijateljstva “Takovo”, i Kulturni centar Gornji Milanovac u četvrtak, 7. novembra 2019. godine u Modernoj galeriji organizuju tribinu sa predstavljanjem knjige prof. dr Dejana Mirovića “Rusofobija kod Srba 1878 – 2017”.
Uz autora o knjizi će govoriti i dr Zoran Čukić, Nikola Marinković, urednik I Miloš Kapetanović, predsednik Društva srpsko – ruskog prijateljstva.
Urednik i voditelj tribine je Milena Marković.
Početak programa je u 19 sati.


rudnicka-vrela.jpg

04/11/2019

Književni klub „Momčil Nastasijević“ iz Gornjeg Milanovca u četvrtak, 7. novembra 2019. godine u Modernoj galeriji Kulturnog centra organizuje završno veče književnog konkursa „ Rudnička vrela 2019“. Reč je o manifestaciji koja se obeležava punih 29 godina.
Tom prilikom biće uručene nagrade, priznanja i pohvale pesnicima – učesnicima konkursa. Obzirom da se u okviru manifestacije po četvrti put organizuje i Festival kratkog aforizma, iste večeri će biti uručena i nagrada najboljem aforističaru.

Nagrade:
1. Nagrada „Momčilo Nastasijević“, Mile Poledica – Beograd
2. Nagrada „Silvija Pavić“, Olivera Sinđelić – Šabac
3. Povelja Radovan Sinđelić-Šabac

Pohvale:
1. Ivan Gaćina – Zadar (Republika Hrvatska)
2. Slobodanka Boba Marinković – Loznica
3. Marica Ferhatbegović – Živinice (BiH)
4. Jovan Bundalo – Beograd
5. Stevan Milošević – Vranje
6. Milad Obrenović – Rogatica, (Republika Srpska)
7. Galina Vuksanović – Pančevo

Na 4. Festivalu kratkog aforizma nagradu „Vladan Maksić“, dobio je Dragan Matejić iz Kruševca.
Početak programa je u 17:30 sati.


6-novembar-Prah.jpg

29/10/2019

Pozorišna predstava „Prah” urađena je po drami Đerđa Špira, jednog od najpoznatijih savremenih mađarskih pisaca, a u adaptaciji i režiji Veljka Mićunovića, u sredu, 6. novembra 2019. godine biće izvedena u velikoj sali Kulturnog centra u Gornjem Milanovcu.
Poznati glumački tandem Nataša Ninković i Zoran Cvijanović prikazaće sredovečni bračni par koji živi skromno sve do trenutka kada suprug dobija premiju na lutriji. Umesto sreće zbog dobitka, supružnici osećaju užas pred životnim iskustvom koje donosi bogatstvo…
Predstava “Prah” premijerno je izvedena novembra 2015. godine I od tada je na stalnom repertoaru Narodnog pozorišta u Beogradu.
Scenografiju I kostimografiju potpisuju Ljubicа Мilаnоvić i Маrinа Vukаsоvić Меdеnicа.
Mајstоr svеtlа je Dušаn Pivаč, mајstоr mаskе Drаgоlјub Јеrеmić, pоzоrnicе Zоrаn Мirić, a mајstоr tоnа je Dејаn Drаžić
Dеkоr i kоsтimi su izrаđеni u rаdiоnicаmа Nаrоdnоg pоzоrišта u Bеоgrаdu i Šаbаčkоg pоzоrišта.

Rеč rеdiтеljа:
Оn јеdnоg pоpоdnеvа dоđе kući rаniје s pоslа, а оnа tеk dоlаzi s piјаcе dа sprеmi krоmpir zа ručаk. Ništа оd ručkа, оstаćе glаdni. Nеštо strаšnо vаžnо sе dоgоdilо i tо mоrа dа јој sаоpšti. Аli kаkо dа јој sаоpšti štа је srеćа? Је li srеćа sigurnоst? Је li nоvаc srеćа? Је li srеćа blаgоstаnjе? Kаkо dа је zаvrеdimо, kаkо dа оbјаsnimо dа smо је zаslužili? Је li srеćа nеštо čеmu sаmо mоžеmо dа tеžimо? Оtkud tа lјudskа vеrа u lutriјsku srеćku? Pitаnjе је, zаprаvо, imа li krаја društvеnој ‘trаnziciјi’ ili ćе sе lјudi dеliti nа оnе kојi sе klаdе nа srеću i оnе kојi su ‘srеćni’ prоfitеri. Pоstаје li nаm smеšnо svаkо mоrаlisаnjе nа tеmu nоvcа? Kо јоš vеruје dа sirоmаšni mоgu biti srеćni?


Đerđ Špiro

Đеrđ Špirо (Spiró György) је јеdаn оd nајpоznаtiјih sаvrеmеnih mаđаrskih pisаcа. Pišе rоmаnе, pripоvеtkе, drаmе, pеsmе, еsеје, bаvi sе istоriјоm i tеоriјоm knjižеvnоsti, prеvоdi. Rоđеn је u Budimpеšti 1946. Diplоmirао је mаđаrsku i slоvеnsku knjižеvnоst nа Univеrzitеtu Eötvös Loránd (ЕLТЕ) 1970, а pоtоm i žurnаlizаm i sоciоlоgiјu. Kаriјеru је pоčео kао rаdiо nоvinаr. Rаdnjа njеgоvih rоmаnа čеstо је prоstоrnо i vrеmеnski izmеštеnа, аli sе snаžnе pаrаlеlе sа dаnаšnjim vrеmеnоm nеminоvnо nаmеću: „Đеrđ Špirо mоžе dа urаdi nеštо čеmu drugi pisci mоgu sаmо dа zаvidе – оn mоžе dа sе krеćе krоz vrеmе“ (Imrе Kеrtеš). U istоriјskоm rоmаnu о pоlјskоm Nаrоdnоm pоzоrištu sа pоčеtkа 19. vеkа, Iksеvi (1981), sа Vојčеhоm Bоguslаvskim kао glаvnim likоm, Špirо gоvоri о bоrbi umеtnikа prоtiv cеnzurе. Nа 800 strаnа rоmаnа Zаrоblјеništvо (2005), kојi је smеštеn u Rimskо cаrstvо u dоbа Јuliјеvskо-klаudiјеvskе dinаstiје, Špirо sе vrаćа svојim kоrеnimа i prаti dоživlјаје Јеvrејinа lutаlicе pо imеnu Uri. Rоmаn Prоlеćnа izlоžbа (2010) pоstigао је vеliki uspеh. Rаdnjа је izmеštеnа u rеvоluciоnаrnu 1956. i pоstrеvоluciоnаrnu 1957. i pripоvеdа zаstrаšuјuću kаfkiјаnsku priču о аnti-hеrојu, tаkоzvаnоm mаlоm čоvеku, inžеnjеru kојi uprkоs nајјаčеm mоgućеm аlibiјu (svе vrеmе rеvоluciје је prоvео u bоlnici), nе mоžе dа izbеgnе аpsurdnu оptužbu dа је učеstvоvао u pоbuni i tо kао јеdаn оd glаvnih pоdstrеkаčа. Rоmаn је оbјаvlјеn i nа srpskоm јеziku. Kао izuzеtаn pоznаvаlаc mnоgih јеzikа, nаrоčitо slоvеnskih (ruski, pоlјski, slоvаčki, srpskоhrvаtski), Špirо је nаpisао јеdinstvеnu studiјu о rаzvојu drаmе u Srеdnjој i Istоčnој Еvrоpi, а mеđu njеgоvim dеlimа iz оblаsti istоriје knjižеvnоsti ističе sе i mоnоgrаfiја о Мirоslаvu Krlеži. Svојim аvаngаrdnim stilоm, likоvimа sа mаrginе, bоgаtim i sоčnim јеzikоm, Špirо umе dа šоkirа trаdiciоnаlnu mаđаrsku kritiku. Nјеgоvе drаmе su оsvојilе brојnе nаgrаdе, uklјučuјući i nеkоlikо nаgrаdа zа „Nајbоlјu mаđаrsku drаmu gоdinе“. Kоmаd Pilеćа glаvа (1986) је оcеnjеn kао „nајvаžniја mаđаrskа drаmа u pоslеdnjih 20 gоdinа“ (Dramatic Exchange). Меđu brојnim nаgrаdаmа i priznаnjimа izdvајајu sе Kоšutоvа nаgrаdа, Nаgrаdа „Аtilа Јоžеf“, Nаgrаdа mаđаrskе pоzоrišnе kritikе, Nаgrаdа „Тibоr Dеri“… Đеrđ Špirо је prоfеsоr nа Аkаdеmiјi zа drаmsku i filmsku umеtnоst. Člаn је Šеčеnji (Széchenyi) аkаdеmiје zа knjižеvnоst i umеtnоsti.


Veljko Mićunović

Rоđеn је 1986. gоdinе. Diplоmirао pоzоrišnu rеžiјu nа bеоgrаdskоm Fаkultеtu drаmskih umеtnоsti, u klаsi prоfеsоrа Еgоnа Sаvinа. Kао аsistеnt rеditеlја sаrаđivао је sа Јiržiјеm Меnclоm i Pаоlоm Маđеliјеm. Nаkоn ispitnе prеdstаvе pо Fејdооvоm tеkstu „Nе šеtај sе gоlа“, slеdе prеdstаvе „U lоvu nа bubаšvаbе“ (Јugоslоvеnskо drаmskо pоzоrištе), „Оtеlо“ (Grаd tеаtаr Budvа / Zеtski dоm / Fеstivаl МЕSS), „Rеvizоr“, „Urnеbеsnа trаgеdiја“ (Crnоgоrskо nаrоdnо pоzоrištе, Pоdgоricа), „Živоt је prеd tоbоm“, „Smrt trgоvаčkоg putnikа“, „Аnđеli čuvаri“ (Bеоgrаdskо drаmskо pоzоrištе), „Nеspоrаzum“ (Nаrоdnо pоzоrištе u Bеоgrаdu) i „Gаrdеrоbеr“ (Slоvеnskо nаrоdnо glеdаliščе, Маribоr). Prеdstаvе kоје је rеžirао gоstоvаlе su i nаgrаđivаnе nа višе оd dvаdеsеt fеstivаlа kоd nаs i u inоstrаnstvu.


umetnicka-skola.jpg

29/10/2019

Izložbom umetničkih smerova Mašinsko-saobraćajne škole Čačak, po treći put u proteklih deset godina predstavljaju nam se đaci onoga što je već odavno poznato kao „srednja umetnička u Čačku“, među kojima je iz generacije u generaciju sve veći broj naših mladih sugrađana talentovanih za likovnu umetnost.
Potekla u gradu na Moravi, rodnom mestu slikarke Nadežde i slikara Risima, okrenuta negovanju kulturnih tekovina i najrazličitijih slojeva umetničkog nasleđa koje beleži istorija ovog kraja, ova plemenita inicijativa već u prvoj deceniji svog rada prerasla je okvire oficijelnih školskih programa i u svom radu postala akcija na širokom planu svojih humanitarnih, promotivnih, eksperimentalnih i galerijskih aktivnosti među kojima su neki realizovani i u gornjomilanovačkom miljeu.
Ovom prilikom predstavljaju nam se svojim radovima đaci aktuelnih generacija i smerova – klesar, konzervator, drvorezbar – ali i učenici koji su završivši uspešno srednje školovanje u ovoj instituciji taj uspeh nastavili da postižu podjednako i u svom daljem školovanju i profesionalnom radu. Kako je taj uspeh rezultat dugotrajnog procesa i kvalitetno sprovedenih modela nastave koji u sebi spajaju i tradicionalne medije i savremene prakse, pokazuje se da je ova izložba istovremeno i prikaz rada svih onih koji su u nastanku i trajanju škole ostavili neizbrisiv trag.
Izložba će biti otvorena u petak 1. 11. 2019. u 19 časova u holu ispred velike sale Kulturnog centra (Dom kulture).

Miodrag Danilović


30-okt-JESENKA-JASNIGER-RADOVANOVIC-1.jpg

28/10/2019

Jesenka Jasniger Radovanović, akademska umetnica iz Beograda u sredu, 30. oktobra 2019. godine predstaviće u Modernoj galeriji Kulturnog centra izložbu naziva “Mape intimnog”.
Otvaranje izložbe je u 18 sati.

Jesenka Jasniger Radovanović rođena je 1964. godine u Novom Sadu. Obrazovanje je stekla u rodnom gradu – srednja škola za dizajn “Bogdan Šuput” – grafički dizajn, a potom i na Akademiji Umetnosti – slikarstvo. Kao kostimograf i scenograf radila je na nekoliko pozorišnih projekata u Subotici i Beogradu.
Od 1992. godine živi u Beogradu gde zasniva porodicu i bavi se filmskom produkcijom. Bila je učesnica likovne kolonije “Mina Vukomanović Karadžić” 2016. godine na Savincu. Prvu samostalnu izložbu imala je u Novom Sadu, 2019. godine. Iste godine učestvovala je u radu likovne kolonije u manastiru Vraćevšnica.


Jesenka Jasniger Radovanovic “Mape intimnog”

Po jednoj imaginarnoj mapi, „Beograd je muški grad, a Novi Sad ženski grad, širok kao hlebovi…”. Mapa intimiteta Jesenke Jasniger Radovanović, na jednom kraju, emanira lične unutrašnje doživljaje koji lebde između ova dva grada. Prisne, familijarne predstave, sudbinske, predodređene, bilo poreklom iz Beograda ili rodnog Novog Sada (Dnevnik, Otac, Majka, Veče na obali, Milost). Na drugom kraju Jesenkine mape intimiteta su lične projekcije četiri osnovna elementa kosmosa, vatra, voda, zemlja, vazduh (Zemlja, Kroz vatru, Kroz vodu, Duva vetar, i njma komptibilna slika, Vreme). Jesenka, potezom drhtavog dodira, stvara slike nalik kakvim dinamičnim lirskim apstrakcijama u koje su finim vezom utopljeni delikatni figuralni momenti. Ova Jesenkina sinergija apstraktnog i realnog afirmiše kultivisanu žensku liniju nomadskih lutanja kroz svet sećanja, kroz Jesenkin ‘svijet osjetila, tijela i prostora’, stvara raznolika poetska sazvežđa.
Slike svojom tananošću izvođenja, gestualnošću faseta koje se ređaju horizontalama, ili presecaju neku vertikalu, ili kružnim ritmom, podsećaju na pred simbolički govor ritma tela ili telo ritma. Ili već nekim drugim pokretom kojim stvaraju figuralno, senku (Otac). U ovom ređanju lakih dodira boje, opipavanju površina, uočava se niz priča, svaka neki narativ za sebe, priča koje su ispremeštane, u tragovima doživljenih atmosfera, možda priče o mladosti, tako to vidimo u slici, Dnevnik… površine ispunjene skirivenim znacima, više njih bezbrojno ispreletenih pokretima, ili doživljenih raspoloženja… neverovtna kaskada, sloboda gesta, koji se u slojevima ređaju jedna iznad drugog… Na ovim slikama preovladava pulsirajući ritam gestualno lapidarnih poteza propuštenih kroz raster različitih tema, sećanja, raspoloženja. Moguće je to naslutiti u ređanju faseta, u tragovima poteza, lako zakovitlanih, talasastih pokreta, nabačenih ili precizno iscrtanih pejsaža ili kao senka razlivenih površina, tačkastih tragova svetlosti ili nekih neobičnih bića koja zrače iz dubina.
Ličnu ‘preferenciju tema’ u njenim slikama moguće je percipirati u motivacijama intimiteta između doživljaja i njihovih nastajanja u rubnim uporištima sećanja podstaknutih refeleksijama u proširenom polju kulture i pre svega slikarstva.
Jesenkin slikarski senzibilitet usmeren je na pronalaženje. Svakom pojmu ili obliku odgovara drugačija prisnost poteza, ili kapacitet boje. Kultivisano sliakarstvo gesta, koji neobičajeno jednostavno pravi jedinstvo sa nazivom, da bi uhvatilo ritam komunikacije, ritam kao drhtaj dodira, dramatično, bez velike priče, kontempaltivno, nenametljivo, nimalo naivno.
Posredno njen na ovaj način osmišljen narativni vez, upliće intersocijalnu vizuru svakodnevnice kao mesta zajedničkih sećanja.
U svom pristupu Jesenka kombinuje različita slikarska iskustva iz istorije umetnosti, pronalazeći ih sažima ih u subjektivni doživljaj iskustva oblika, pokreta, simbola, u rasponu od asocijativne i gestulane apastrakcije, romantično-realističnih prizora, fenemenologije simbola.
Ciklus evocira potragu za mitskim vremenima, mestima, događajima kao i pričama, raspoloženjima koja Jesenki lično nešto znače.

Jasna Tijardović, Beograd – 2019. godine


Zoran-Simovic-PONESTO-POSTENO.jpg

23/10/2019

Zoran Simović, gornjomilanovački aforističar i satiričar u ponedeljak, 28. oktobra 2019. godine, u Modernoj galeriji Kulturnog centra (Stari sud) predstaviće novi satirično – muzički kabare naziva „Ponešto – pošteno“.
Početak programa je u 19 sati.


DZUBOKS-1-novi.jpg

22/10/2019

Povodom 45 godina od izdanja prvog „Džuboksa“ (izdanje „Dečjih novina“), Kulturni centar Gornji Milanovac u petak 25. oktobra 2019. godine organizuje projekciju filma „Zarobljeno vreme“, reditelja Milana Nikodijevića, uz razgovor sa Pecom Popovićem, jednim od urednika „Džuboksa“.
Film govori o putovanju Petra Pece Popovića i njegovim susretima sa junacima i graditeljima jugoslovenske rok scene. To je priča o jednom čoveku, jednoj zemlji i jednom vremenu.
Film je nagrađen na šibenskom Solo music festivalu.
Pre projekcije filma u holu ispred velike sale Kulturnog centra biće predstavljene izložbe “Đžuboks zaboravljeno vreme” i “Dečje novine – gigant jugoslovenskog izdavaštva”. Autori postavki su viši kustosi Muzeja rudničko – takovskog kraja: Ana Cicović, Ana Ranković, Tanja Gačić i Aleksandar Marušić.
Otvaranje izložbe je u 19:30 sati.

O izložbi: “Đžuboks zaboravljeno vreme”
Reč je o nekadašnjem pop – rok magazinu koji je svoje čitaoce rečju i fotografijom vodio na najveće svetske i domaće koncerte i festivale, preslušavao za publiku prve singlove novih grupa, detektovao buduće velike zvezde i uvodio ljubitelje u svet novih žanrova, instrumenata i celokupne pop kulture.
Osim muzike magazin je predstavljao i srodne umetničke grane: film, fotografiju, strip. Na taj način postavio je temelje za buduće časopise koji su se kasnije bavili raznim oblicima gradske kulture.
Autor izložbe je Tanja Gačić, viši kustos Muzeja rudničko – takovskog kraja.

O Izložbi: “Dečje novine – gigant jugoslovenskog izdavaštva”
Izdavački gigant milionskih tiraža i zastupljenosti na svim kontinentima se razvio krajem 1956. godine, kada je grupa nastavnika i učenika poželela da afirmiše dečje stvaralaštvo tako što će izdati školski list. Naredne godine, 12. januara, u tiražu od hiljadu primeraka izlazi prvi broj lista „Dečja politika“. Već drugi broj dobija ime DEČJE NOVINE – ime koje je ušlo u istoriju.
DEČJE NOVINE su vodili Srećko Jovanović kao glavni i odgovorni urednik kuće, a kao generalni direktori Aleksandar Lazarević i Miroslav Petrović. Kada je, 1974. godine, u firmu došao Rade Rančić, uobličio je njen zaštitni znak koji je govorio sve: DEČAK U ISKORAKU NAPRED. Doprinos imenu su dali i svih 520 radnika koliko ih je bilo u vreme uspona. U realizaciji programa učestvuje i preko 25.000 dece saradnika, koji su slali svoje sastave, fotografije i crteže.
Potpisivanjem ekskluzivnog ugovora sa kompanijom Volta Diznija 1966. godine započeta je saradnja koja će trajati naredne tri decenije. Pored časopisa MIKI, MIKIJEV ALMANAH i DIZNILEND, proizvode čitavu industriju artikala sa Diznijevim likovima: školske sveske, tašne, majce, omote, razglednice, postere, preslikače… čime postaju najveći (i najomiljeniji) distributer školskog pribora na ovim prostorima.
Pored pomenutih Diznijevih izdanja i školskog lista po kome su dobile ime, krajem 1960-ih DEČJE NOVINE počinju da izdaju knjige, najpre dečju literaturu i priručnike za škole, da bi stigli do tiraža većih od milion primeraka godišnjeizdavanjem odabranih naslova evropske i svetske književnosti.
Kroz saradnju sa italijanskom firmom „Panini“, DEČJE NOVINE osvajaju publiku plasiranjem albuma sa samolepivim sličacama. Pored nezaobilaznih igrača fudbalskih prvenstava, albume sa tadašnjim junacima pop-kulture pratio je čitav proizvodni asortiman tako da je svako dete u zemlji imalo bar blokčić, bedž ili olovku sa tada aktuelnim likovima.
Nakon lista „Nasmejane Dečje novine“, izdavale su i dečje časopise TIK-TAK i ZEKA, nezaboravni DŽUBOKS, svetski poznate KULTURE ISTOKA, MOMENT, VENAC, YU VIDEO, enigmatsko-zabavnu EUREKU, CRNI POJAS, strip edicije NIKAD ROBOM, EKS ALMANAH, YU STRIP, BISER STRIP, GIGANT sa avanturama MODESTI BLEJZ iMANDRAKA
Tiraž edicije NIKAD ROBOM, započete 1963. godine, koja je u početku nudila stripovane priče iz srednjovekovne istorije, vrtoglavo je porastao kada su se pojavili MIRKO I SLAVKO, junaci legendarnog Desimira Žižovića Buina. To je jedini strip na prostoru nekadašnje JU po kome je snimljen dugometražni igrani film.
Osamdesetih godina HH veka jasno je da su „Dečje novine“ jedan od najvećih jugoslovenskih izdavača knjiga i stripova, a Gornji Milanovac jedan od najpoznatijih gradova u zemlji, i izvan nje. Dečje novine su vaspitavale decu (i odrasle) pravim vrednostima i činili im dokolicu lepšom.
Autori izložbe su: Ana Cicović, Ana Ranković, Tanja Gačić i Aleksandar Marušić, viši kustosi Muzeja rudničko – takovskog kraja.


krst-na-krizu.jpg

21/10/2019

Književno društvo ,,Zapis” i Kulturni centar Gornji Milanovac u četvrtak, 24.oktobra 2019. godine u Modernoj galeriji organizuju prikaz knjige “Krst na križu” i razgovor sa autorom Ratkom Dmitrovićem, publicistom i novinarom iz Beograda.
Knjiga govori o istorijskim komplikovanim odnosima Srba i Hrvata.
Početak programa je u 19 sati.


Jan-Bibijan.jpg

18/10/2019

Predstava “Jan Bibijan” koju je po romanu Elina Pelina režirala Bisera Kolevska, 21. i 22. oktobra 2019. godine biće izvedena u velikoj sali Kulturnog centra u Gornjem Milanovcu.
Predstava je urađena u produkciji Pozorišta za decu iz Kragujevca.
Neverovatni doživlјaji jednog dečaka, Jana Bibijana, ostavlјaju bez daha. Predstava sa puno neočekivanih obrta govori o nestašnom dečaku i njegovoj avanturi, o neobičnom prijatelјstvu sa Pavolčićem Fjuom, o lepoj devojci koju je zli čarobnjak Mirilaj pretvorio u pticu, kao i o tajnama podzemnog sveta u kome vladaju ćavoli. Poučna priča o odrastanju, razumevanju i emocionalnom sazrevanju, podseća nas na nekoga koga sigurno poznajemo.
Scenografiju i kostime uradila je Svila Veličkova, muziku Vasilen Valchanov, a koreografiju Danijela Sagić. Za prevod je bila zadužena Milica Redžić Vulević.
U predstavi igraju Miloš Milovanović, Darija Nešić, Dubravka Brkić, Petar Lukić, Milomir Rakić, Vladimir Đoković i Nevena Brzaković.
Početak predstave u ponedeljak, 21. oktobra je u 13 sati, a u utorak, 22. oktobra je u 12 sati.