U galeriji Doma kulture Gornji Milanovac sinoć je otvorena je izložba grafika ANĐELI ŽIČKE EPARHIJE, Veljka Mihajlovića umetnika iz Beograda. Postavka, zbog ograničenosti prostora ima 38 grafika odštampanih na 300-gramskom papiru na kojima su predstavljene razne predstave anđela na čija je krila ručno nanesen srebrni prah.
O grafikama Veljka Mihajlovića govorio je istoričar umetnosti Radoš Gačić, a izložbu je otvorio starešina crkve „Svete Trojice“ u Gornjem Milanovcu Dragan Đorem.
– Sve što se nađe u vidokrugu umetnika može biti pretočeno u sliku. Za Mihajlovića slika nije samo odabrani motiv, ona je za njega izazov da načini delo koje će svetlošću i koloritom da prožme motiv kako bi suptilno postigao i preneo sasvim određenu atmosferu autentičnog freskopisa – rekao je Radoš Gačić o osobenosti Mihajlovićevog stvaralaštva i osvrnuo se na izložena dela.
– Pred vama su grafike izvedene u dubokoj štampi, tematske povezane i inspirisane predstavama nebeskih činova – anđela, arhanđela, trona, serafima, heruvima koji nastanjuju crkve Žičke eparhije.
Da bi realizovao ovu 133. samostalnu izložbu autor je morao da obiđe 38 manastira u našoj eparhiji, Trojice, Sretenje, Vavedenje, Preobraženje, Vaznesenje, Blagoveštenje, Ilinje, Nikolje Uspenje, Vujan, Ježevica Stejenik, Trnava, Klisura, Kovilje, Rujno, Moravica, Rača, Rujno, Dubrava, Lepenac, Strmac, Pleš, Drenča, Rudenica, Veluća Ljubostinja, Stubal, Godačica, Kamenac, Voljavča, Žiča, Studenica, Pridvorica, Gradac, Pavlica, i Milentija i crkve u Arilju, Brezovi, Ramaći, Karanu, Boraču, Milićima, Vrhu i Crnoj Reci. Sav ovaj stvaralačko-hodočasnički put blagoslovio je njegovo preosveštenstvo episkom Hrizostom.
Kako je na otvaranju istakao Mihajlović sve grafike iz ciklusa „Anđeli“ nakon što obiđu mesta Žičke eparhije krasiće zidove u novom vladičanskom dvoru u Kraljevu.
Grafike Veljka Mihajlovića u galeriji Doma kulture biće izložene do 27. decembra.
Intimna i topla ispovest
Iskreno privržen kulturi kojoj pripada, beogradski grafičar, Veljko Mihajlović, u svojoj nekoliko decenija dugoj umetničkoj karijeri, dosledno neguje svoj autentičan i originalan likovni izraz, koji je nastao kreativnim prožimanjem likovnih i estetskih vrednosti moderne umetnosti sa poukama prenetim iz prošlosti.
Kao mlad, ali zreo i već formiran umetnik, Mihajlović se pojavio na beogradskoj likovnoj sceni krajem sedamdesetih godina prošlog veka, posle završene Likovne akademije i postdiplomskih studija. Na njegovo umetničko usmerenje, pored pouka ponetih sa studija, veliki uticaj su imali i stvaralački potencijali koje je umetnik dobio na studijskim putovanjima po našim srednjovekovnim manastirima, u kojima se sreo i upoznao sa mistikom pravoslavne umetnosti. Stilski i tematski ova umetnost je postala Mihajlovićev umetnički podsticaj koji se u njegovom stvaralačkom opusu sačuvao do danas.
Ciklus ANĐELI ŽIČKE EPARHIJE kojim se Mihajlović predstavlja publici upravo afirmiše ovaj umetnički stav. Ciklus se sastoji od šezdeset grafičkih listova koji su povezani jednom jedinom temom, predstavama anđela u njihovim različitim jerarhijama i činovima, odnosno predstavama anđela, arhanđela, serafima, heruvima, trona, u hrišćanskoj umetnosti nezaobilaznim motivima. Umetničkom slobodom u svom delu Mihajlović je anđelima odredio posebnu ikonografiju, slobodnije im raširio krila i izvukao ih iz svojih arhitektonskih okvira. Predstavio ih je i kao pojedinačne figure, ali i naznačio njihovu ulogu u složenijim kompozicijama, Uspenju, Pričešću apostola, u scenama Strašnog suda i mnogim drugim koje je po sopstvenom osećaju za likovnost odabrao.
Sa sigurnošću velikog poznavaoca grafičke tehnike Mihajlović je, suptilnost ove teme, rafinirano istakao smeđom bojom akvatinte to jest širokom lepezom tonova iste (od najsvetlijih površina – izvora svetlosti prozora, vrata, anđeli, do najtamnijih površina – stubovi i svodovi crkve u dubokoj senci). On je afirmisao svoj intimni doživljaj, izbegavajući grube kontraste svetlosti i tame. Valere je komponovao sa smislenom postupnošću što doprinosi utisku tople atmosfere i duhovnosti. U službi teme umetnik je koristio i liniju. Njen zadatak je diskretno iscrpljen u odvajanju planova, deobi masa, u prerastanju u nenametljiv crtež.
Prožimanje teme i ideje uočljivo je i u kompoziciji koja posmatraču može delovati skoro dokumentarno. Međutim, iako kompoziciona rešenja imaju inspiraciju u realnom, ona je više povod za slobodne likovne interpretacije. Pažljivim odabirom tačke iz koje se posmatra, umetnik se opredeljuje za one prizore gde komponovanje arhitektonskih masa nosi određeni ritam i razvijeniju percepciju prostora, u koje uvodi obilje figuralnih predstava i detalja. Lajt motivom ovog ciklusa, figurama anđela, umetnik dodatno pojačava dinamiku, a svoja kompoziciona rešenja u odnosu na statičnost uzora čini uzbudljivijim. Umetnik je uspeo da ove kompozicije uzdigne na nivo opštosti i sa njima dosegne kvalitet estetske kristalizacije.
U ciklusu ANĐELI ŽIČKE EPARHIJE u kojem se prožimaju umetničke inspiracije religioznim slikarstvom sa savremenom interpretacijom, umetničke vizije Veljka Mihajlovića plene svojom poetikom i doprinose da se u njegovom bogatom stvaralačkom opusu, (ciklusi Hilandar, Sveta Gora, Manasija, Petrova crkva, Sent Andreja, Žiča), u kojem se metodološki razvija jedna ideja, ovaj ciklus izdvoji kao prisna, skoro zanesena, intimna i topla ispovest.
Jovanka Stolić