Povodom 250 godina od rođenja Ludviga van Betovena, jednog od najvećih kompozitora svih vremena, Ansambl “BLISS” u sastavu: Bojana Đolović – violina, Milica Predolac – klavir, Jelena Rubaković – viola, Milica Kovrlija – violina i Aleksandra Bengin – violončelo, minule sedmice (17. i 18. decembar 2020. godine)u holu velike sale Kulturnog centra u Gornjem Milanovcu održao je koncert u okviru Trećeg festivala kamerne muzike.
Na repertoaru je bila “Sonata za violinu i klavir”, “Sonata broj deset” – Betovenova poslednja violinska sonata, dok je ansambl „Bliss“ izveo “Gudački kvartet”, broj 15, opus 132 – poslednje delo koje je Betoven napisao.
Foto: GMpress
– Srećni smo što imamo priliku da nastupamo, makar i pred malobrojnom publikom – rekla je Bojana Đolović, osnivač Festivala kamerne muzike „ Bliss“ u Gornjem Milanovcu i dodala da joj je posebno drago što na kraju godine festivalom obeleževamo jedan ovako značajan jubilej, kada je Betoven u pitanju.
Foto: GMpress
Kako je, zbog epidemiološke situacije koncert organizovan za mali broj posetilaca, ljubitelji klasične muzike i opusa ovog veličanstvenog kompozitora, snimak koncerta mogu da pogledaju na Fejsbuk stranici udruženja “Bliss” (Bogati legat iskrenih stvaralaca Srbije) i uživaju u Betovenovim najpoznatijim delima.
Biografije:
Snimak koncerta
Ludvig van Betoven
Smatra se jednim od najvećih kompozitora i veleumova svih vremena. Među njegovim najpoznatijim delima su V simfonija, VI simfonija, IX simfonija, Misa Solemnis, klavirska dela kao na primer, komad Za Elizu, sonate Patetična sonata i Mesečeva sonata, Klavirska sonata br. 23, Apasionata ili poslednja, Klavirska sonata br. 32, C-mol, opus 111.
Ludvig van Betoven
Sa pomalo divljom, razbarušenom kosom, energično stisnutim usnama te ozbiljnim pogledom u pravcu neba – tako se obično prepoznaje Ludvig van Bethoven (Ludwig van Bethoven).
Peta simfonija – danas poznata i kao „Simfonija sudbine“ – zasigurno je najpoznatije Betovenovo delo. Premijerno je izvedena u Beču decembra 1808. godine.
Betoven je rođen u periodu u kojem je muzika bila samo propratna kulisa, nešto kao muzika za zabavu ili za kartanje, odnosno nešto što podstiče konverzaciju.
Čovek sa vizijom
Betovenove sonate, klavirski koncerti i simfonije su trebale biti u centru pažnje. U Beču – nekadašnjem centru klasične muzike – njegova 5. simfonija je među prisutnim izazvala negodovanje, mada je bilo i oduševljenja: „Betoven je u to vreme bio prvi muzičar koji nije komponovao po zadatku, za razliku od recimo Hajdna ili Mocarta, koji su svoju muziku pravili za crkve i plemstvo. On je u prvi plan stavio vlastite osećaje i tako otvorio vrata i za romantiku u svom muzičkom izrazu“, kaže Marcus Schinkel, inače džez-pijanista u Betovenom rodnom gradu Bonu.
On smatra da bi Betoven danas bio idealni džez-muzičar: „Kao i Mocart te mnogi njegovi savremenici, tako su i mnogi kompozitori nakon njega mogli da čudnovato improvizuju, što se tada zvalo kao improvizujuća fantazija. To je bila sposobnost da se bez napisanih tonova svira jednostavno, kao što to danas rade mnogi džez-muzičari.“
Betoven je umro u martu 1826. Imao je 56 godina.
Betoven – čudo od deteta
Betoven nije imao jednostavan život. Njegov otac je hteo od njega da napravi čudo od deteta kao što je bio jedan Mocart. Ludvig je, još kao dečak, morao da svira klavir. Sa 7 godina je nastupao u Kelnu. Kada je imao 17, umrla mu je majka za koju je bio veoma vezan. Distancirao se od oca. Najveći deo života Betoven je proveo u Beču. Nije mu išlo dobro, pogotovo finansijski.