Jesenka Jasniger Radovanović, akademska umetnica iz Beograda u sredu, 30. oktobra 2019. godine predstaviće u Modernoj galeriji Kulturnog centra izložbu naziva “Mape intimnog”.
Otvaranje izložbe je u 18 sati.
Jesenka Jasniger Radovanović rođena je 1964. godine u Novom Sadu. Obrazovanje je stekla u rodnom gradu – srednja škola za dizajn “Bogdan Šuput” – grafički dizajn, a potom i na Akademiji Umetnosti – slikarstvo. Kao kostimograf i scenograf radila je na nekoliko pozorišnih projekata u Subotici i Beogradu.
Od 1992. godine živi u Beogradu gde zasniva porodicu i bavi se filmskom produkcijom. Bila je učesnica likovne kolonije “Mina Vukomanović Karadžić” 2016. godine na Savincu. Prvu samostalnu izložbu imala je u Novom Sadu, 2019. godine. Iste godine učestvovala je u radu likovne kolonije u manastiru Vraćevšnica.
Jesenka Jasniger Radovanovic “Mape intimnog”
Po jednoj imaginarnoj mapi, „Beograd je muški grad, a Novi Sad ženski grad, širok kao hlebovi…”. Mapa intimiteta Jesenke Jasniger Radovanović, na jednom kraju, emanira lične unutrašnje doživljaje koji lebde između ova dva grada. Prisne, familijarne predstave, sudbinske, predodređene, bilo poreklom iz Beograda ili rodnog Novog Sada (Dnevnik, Otac, Majka, Veče na obali, Milost). Na drugom kraju Jesenkine mape intimiteta su lične projekcije četiri osnovna elementa kosmosa, vatra, voda, zemlja, vazduh (Zemlja, Kroz vatru, Kroz vodu, Duva vetar, i njma komptibilna slika, Vreme). Jesenka, potezom drhtavog dodira, stvara slike nalik kakvim dinamičnim lirskim apstrakcijama u koje su finim vezom utopljeni delikatni figuralni momenti. Ova Jesenkina sinergija apstraktnog i realnog afirmiše kultivisanu žensku liniju nomadskih lutanja kroz svet sećanja, kroz Jesenkin ‘svijet osjetila, tijela i prostora’, stvara raznolika poetska sazvežđa.
Slike svojom tananošću izvođenja, gestualnošću faseta koje se ređaju horizontalama, ili presecaju neku vertikalu, ili kružnim ritmom, podsećaju na pred simbolički govor ritma tela ili telo ritma. Ili već nekim drugim pokretom kojim stvaraju figuralno, senku (Otac). U ovom ređanju lakih dodira boje, opipavanju površina, uočava se niz priča, svaka neki narativ za sebe, priča koje su ispremeštane, u tragovima doživljenih atmosfera, možda priče o mladosti, tako to vidimo u slici, Dnevnik… površine ispunjene skirivenim znacima, više njih bezbrojno ispreletenih pokretima, ili doživljenih raspoloženja… neverovtna kaskada, sloboda gesta, koji se u slojevima ređaju jedna iznad drugog… Na ovim slikama preovladava pulsirajući ritam gestualno lapidarnih poteza propuštenih kroz raster različitih tema, sećanja, raspoloženja. Moguće je to naslutiti u ređanju faseta, u tragovima poteza, lako zakovitlanih, talasastih pokreta, nabačenih ili precizno iscrtanih pejsaža ili kao senka razlivenih površina, tačkastih tragova svetlosti ili nekih neobičnih bića koja zrače iz dubina.
Ličnu ‘preferenciju tema’ u njenim slikama moguće je percipirati u motivacijama intimiteta između doživljaja i njihovih nastajanja u rubnim uporištima sećanja podstaknutih refeleksijama u proširenom polju kulture i pre svega slikarstva.
Jesenkin slikarski senzibilitet usmeren je na pronalaženje. Svakom pojmu ili obliku odgovara drugačija prisnost poteza, ili kapacitet boje. Kultivisano sliakarstvo gesta, koji neobičajeno jednostavno pravi jedinstvo sa nazivom, da bi uhvatilo ritam komunikacije, ritam kao drhtaj dodira, dramatično, bez velike priče, kontempaltivno, nenametljivo, nimalo naivno.
Posredno njen na ovaj način osmišljen narativni vez, upliće intersocijalnu vizuru svakodnevnice kao mesta zajedničkih sećanja.
U svom pristupu Jesenka kombinuje različita slikarska iskustva iz istorije umetnosti, pronalazeći ih sažima ih u subjektivni doživljaj iskustva oblika, pokreta, simbola, u rasponu od asocijativne i gestulane apastrakcije, romantično-realističnih prizora, fenemenologije simbola.
Ciklus evocira potragu za mitskim vremenima, mestima, događajima kao i pričama, raspoloženjima koja Jesenki lično nešto znače.
Jasna Tijardović, Beograd – 2019. godine