Povodom stogodišnjice od rođenja Branka Ćopića, Kulturni centar Gornji Milanovac organizuje u četvrtak, 24. decembra od 19 sati, u sali Gimnazije veče sećanja na ovog sjajnog i popularnog pisca.
O Branku Ćopiću, autoru brojnih pripovedaka, romana, komedija, zbirki pesama i dela za decu, govoriće Dragoslav Simić, dugogodišnji urednik dokumentarnog programa Radio Beograda 2, inače autor edicije dokumentarnih emisija u 100 naslova „Knjige koje govore“ – o ljudima i događajima iz političke i kulturne istorije Jugoslavije i Srbije u XX veku. Gost Kulturnog centra, biće i Toma Kutuzović, glumac – večiti Nikoletina Bursač, legendarni junak iz proze Branka Ćopića. Ovaj nacionalni heroj dospeo je na pozornicu i postao omiljeni scenski lik, junak koga podjednako vole i glumci i publika. Njegovi podvizi inspirisali su Dragana Čolića da komponuje simfonijsku poemu „Doživljaji Nikoletine Bursaća“, koja je stekla zahvalne slušaoce kao malo koje delo savremenih kompozitora.
DRAGOSLAV SIMIĆ
Osnivač je vodećeg novinarskog sajta sa prostora nekadašnje Jugoslavije. Sajt je elektronsko delo jednog autora. Bazira se na dokumentarnim radio emisijama, fototeci, istraživačkom radu u oblasti radiofonije, književnim tekstovima i novinskim zapisima. Baštini živu reč našeg XX veka, spada u oblast nematerijalne kulture.
Pokrenut je 2009. godine.
Nagrade:
Od 1968. do 2007. dvadeset nagrada za dokumentarne i druge emisije., od kojih se izdvajaju:
• 1974. “Moj sin nije meni brat pa sa njim zemlju da delim”
• 1983. Festival jugoslovenskog radija u Ohridu. Specijalna nagrada za emisiju “Tajna škola”
• 1984. “Pobunjeni medijum”
• 1985. “Sreća se čeka u domu za odrasla lica”
• 1986. “Jaki živci majstora Đoke”
• 1986. Godišnja nagrada RTS za ukupno godišnje ostvarenje na programima Radio Beograda
• 1987. “Srbi katolici”
• 1988. “Slovenci – Jugosloveni”
• 1991. “Radio most Sidnej – Beograd”
• 2008. Nagrada „Zlatni mikrofon“ Radio Beograda
• 2013. Nagrada za reportažu “Volim da slušam muziku Aleksa Bufona”, Interfer, Apatin
Objavljene knjige:
• „Ženski logor na Golom Otoku“, u koautorstvu sa Boškom Trifunovićem, 1990.
• „Raskol u eteru“, o sukobima u srpskoj crkvi u Americi, prema fonodokumentaciji majora Nikole Kosića. Ova knjiga dobila je nagradu za publicistiku UNS za 2007. godinu.
• „Autobiografije uživo od Slobodana Jovanovića do danas“, 2007. (knjiga i CD)
• „Dražesni KGB, javi se“, izdanje UNS-a, 2009, o Radiju „Slobodna Jugoslavija“ koji je emitovao svoj program iz Bukurešta, 1949-1954. Ova knjiga, pisana u saradnji sa Milanom Petrovićem koji živi u Bukureštu kao dopisnik Politike, štampana je 2010. godine u Bukureštu i dobila je prestižnu rumunsku novinarsku nagradu.
• „Dražesni KGB, javi se“, kratak TV film o Milanu Petroviću.
• Sarađivao na knjizi „Šezdeset osma – lične istorije“, priređivača Đorđa Malavrazića. Izdanje „Službeni glasnik“ i RTS, Beograd, 2008.
Recenzenti radio emisija i knjiga Dragoslava Simića:
• Đorđe Malavrazić, glavni urednik Drugog programa Radio Beograda
• Dr Raško Jovanović, radio kritičar
• Čedomir Čupić, profesor Fakulteta političkih nauka
• Jovan Ćirilov
• Dr Ljubodrag Dimić, šef katedre za Istoriju Jugoslavije
• Desimir Tošić, publicista
Predavanja u Kolarčevoj zadužbini:
• „Raskol u eteru“, 2007.
• Radio „Slobodna Jugoslavija“, 2009.
• Radio prenos sahrane kralja Aleksandra I Karađorđevića, 2010.
• Predratni radio govori, Beograd – Njujork 1939, postavljeno na sajt 2013.
Publicistika:
• Od “nokautirane knjige” do izdavača
• Drugi komentari Dragoslava Simića, izdvajamo:
• Princip iz Londona
• „Piknik“ u špajzu, Reli Alfandari Pardo
• „Kad sam bio u Srbiji…“
• Usmena istorija pred mikrofonom
• Moj junak, Siketić
• Žal za javašlukom, „Na tenderu“
• Jugonostalgija, “Sa ukusom licemerja”
Kratki dokumentarni filmovi:
• “Učiteljica”, sa rediteljem Ivom Laurenčićem zastupao “Dunav film” na festivalu u Tampereu, Finska, 1984. Rađen prema dokumentarnoj emisiji “Tajna škola”.
• “Gde je zemlja Šanji Kelemena”. Proizveden 1993. godine. Snimljen u Budimpešti. Nikad nije prikazan do sada, jer glavna ličnost, Šanji Kelemen, emigrant u Mađarskoj, rodom iz Kikinde, slika stanje u tadašnjoj SR Jugoslaviji realno, ali na način koji se nije dopao urednicima TV kuća. Scenario i režija Dragoslav Simić i Miša Milošević. Prvo prikazivanje u javnosti: april 2013.
Jovan Ćirilov, „Politika“, 28. mart 1998,
o „Knjigama koje govore“ Dragoslava Simića
RADIOFONIČNI CARINIK RUSO
Novinar Drugog programa Radio-Beograda Dragoslav Simić ima neobičnu i plemenitu strast da sačuva za potomstvo prošlo i naše vreme. Čovek izuzetne upornosti i tragalačkog smisla, godinama prenosi režijski komponovano na magnetofonsku traku sve što misli da će jednoga dana nepovratno razvejati vreme. On tu svoju jedinstvenu seriju zove „Knjige koje govore“. Serija „Knjiga koja govori“ ima već sedamdeset naslova. Dragoslav Simić je, recimo, sakupio zapise originalnih glasova ličnosti iz naše novije istorije: kralja Aleksandra Karađorđevića, Dragiše Cvetkovića, kralja Petra Drugog, Milana Stojadinovića, Gavrila Dražića, Kvaternika, Stepinca, Milana Nedića, Tita, Draže Mihailovića i Vladimira Dedijera. Takođe je zabeležio svedočanstva Vaneta Ivanovića, jednog od retkih preživelih političara iz predratne Jugoslavije. Simić nije zainteresovan samo za poznate ličnosti, već i za svoje anonimne savremenike. Tako je, na primer, snimio svedočanstva zatočenika iz nemačkog zarobljeništva i sa Golog otoka. Jedan od najdragocenijih zapisa je razgovor sa filmskom glumicom Itom Rinom, Slovenkom, koja je bila filmska zvezda poznih dvadesetih i ranih tridesetih godina. Za pozorišni svet, međutim, najzanimljivija je „Knjiga koja govori“ u kojoj su zapisane radio-drame davno snimljene za naš živalj u SAD. Simić je to nazvao Američka fonoteka Nikole Kosića. Ko je Nikola Kosić? Ličnost izuzetna: major predratne Vojske Jugoslavije, poslednji preživeli učesnik u puču 27. marta 1941. godine, na čijem čelu je bio general Dušan Simović. Danas stari Kosić ima 91 godinu i živi u Čikagu. Kosić je dopao nemačkog zarobljeništva, da bi se posle Drugog svetskog rata naselio u Americi. Tu je snimao za naše ljude patriotske radio-drame, koje je po povratku u zemlju doneo sa drugim zanimljivim materijalom (260 kg) od čega je sav pisani materijal zaveštao SANU. Dirljiva je radio-drama Nikole Kosića, za koju ni on sam nije znao da pripada tom žanru. Za njega je to bio patriotski i pedagoški čin. Na osnovu studije o Cerskoj bici Radoja Jankovića, Kosić je za Amerikance u Milvokiju snimio bitku kako je on radiofonski doživljava. Uspeo je odnekud da nabavi tonske efekte: pucnje, topovsku paljbu, gromove, udare vetra, cvrkut ptica. Emisiju je snimio u svojoj radnoj sobi u Americi. Opisi prirode na poprištu bitke, patriotski ton, patos bitke, sve to podseća po svojoj naivnosti i neposrednosti na nekog našeg radiofonskog Carinika Rusoa. U dramama su glumili tamošnji Srbi, među kojima i jedan glumac iz putujućeg pozorišta Životića – Saša Miljković. Ti zapisi u dijaspori, sačuvani sada u više primeraka zahvaljujući prilježnom Dragoslavu Simiću, ujedno su i svedočanstvo o tome kako se nekada glumilo, govorilo i intonirala neka reč. Slušanje ovih retkih zapisa izaziva nostalgično sećanje na glumu koja je nestala sa nekadašnjim velikanima.
TOMA KURUZOVIĆ
Filmski i TV glumac, režiser i književnik, rođen je 1930. godine u Sarajevu. Njegov otac je radio u sarajevskom pozorištu kao frizer, vlasuljar i šminker, a majka kao krojačica. Budući glumac Toma 1948. godine završava Učiteljsku školu u Sarajevu i radi kao učitelj godinu dana. U Beograd dolazi 1949. Iste godine se upisuje na Akademiju za pozorište i film u klasi prof. Joze Laurenčića.
Snimak razgovora sa Tomom, kao i fotografije, Dragoslav Simić je napravio u Kuruzovićevom stanu na Novom Beogradu, juna 2015. godine. „Moj utisak: drag, prijatan i gostoljubiv čovek koji kao da je na početku karijere. Ima šta da ispriča. Bez obzira na uspehe u karijeri koje je imao, život mu nije bio posut ružama. Za sve što je postigao, izborio se.“
Raško Jovanović: PRIČA O NIKOLETINI BURSAĆU
U godini kada obeležavamo stogodišnjicu rođenja Branka Ćopića, naš iskusni radio-dokumentarista Dragoslav Simić, u emisiji serije „Govori da bih te video“, plasirao je priču o Nikoletini Bursaću, legendarnom junaku iz proze ovog sjajnog i popularnog pisca. Kao što je poznato, ovaj nacionalni heroj dospeo je na pozornicu i postao omiljeni scenski lik, junak koga podjednako vole i glumci i publika. Njegovi podvizi inspirisali su Dragana Čolića da komponuje simfonijsku poemu „Doživljaji Nikoletine Bursaća“, koja je stekla zahvalne slušaoce kao malo koje delo savremenih kompozitora. U Beogradskom dramskom pozorištu naš poznati glumac Rade Marković nastupio je kao Nikoletina Bursać u predstavi koju je režirao Minja Dedić. Bilo je to krajem 1957. godine, da bi se ubrzo Nikoletina obreo i na drugim pozornicama.
Dragoslav Simić prepustio je mikrofon Tomi Kuruzoviću da govori o tome kako je „uskočio“ u ulogu Nikoletine Bursaća. Bilo je to u Beogradskom dramskom pozorištu, na Crvenom krstu: posle odlaska Radeta Markovića nije se više predstavljao Nikoletina Bursać i stoga se Slobodan Stojanović, umetnički direktor teatra, obratio Tomi Kuruzoviću pitanjem da li je igrao Nikoletinu, pretpostavljajući da je ovaj tu ulogu mogao igrati u Sarajevu. Kuruzović je odgovorio da je igrao, bez obzira što je u toj predstavi nastupao u drugoj ulozi. Direktor ga je pitao i da li zna tekst, Toma je odmah odgovorio pozitivno i brzo su se dogovorili da se „Doživljaji Nikoletine Bursaća“ prikažu kao neka zvanična premijera. Potom je pričao kako je tragao za glumcem koji bi mogao nastupiti u ulozi Jovice Ježa, te je uspeo da ubedi Dušana Počeka da se prihvati tog zadatka, iako fizički nije odgovarao, jer je bio viši od Kuruzovića. Istinska draž čitave ove priče bila je u tome što je dočaravala deo pozorišne atmosfere, što je slušaocima otkrivala kako izgleda život iza kulisa, što je uvek zanimljivo.
Na sceni Beogradskog dramskog pozorišta Toma Kuruzović pasionirano je oživljavao mnoge ličnosti iz Ćopićeve proze. O tome je kritičar Jovan Hristić zapisao i ovo: „Jedno veče proveo sam na Crvenom krstu, slušajući kako Toma Kuruzović govori nekoliko pripovedaka Branka Ćopića. Govorio ih je sa ubeđenjem, živeći život svakog od Ćopićevog junaka, pretvarajući pripovetke u male monodrame, počev od Nasradin-hodže, koji razgovara sa svojim magaretom, preko Nikoletine Bursaća, do Pepa Bandića, nekadašnjeg borca koji se posle rata teško probija kroz predmete i zadatke u večernjoj gimnaziji.“ U ovoj emisiji, Toma Kuruzović oživeo je sećanja na trenutke kako je pristupio interpretaciji Nikoletine Bursaća i ostvario veliki scenski uspeh. Rekao je kako mu je posle premijere na toj ulozi čestitao i Rade Marković, što smatra za najveće priznanje. Pričom o Nikoletini Bursaću na sceni, na dostojan način obeležio je Dragoslav Simić jubilej Branka Ćopića, podsetivši naša pozorišta kako ima još vremena da ove godine prikažu neko njegovo delo.