Predstava „Zvonar Bogorodičine crkve“ koju je na scenu, postavio reditelj Zoran Lozančić u četvrtak, 28. novembra 2019. godine biće izvedena u velikoj sali Kulturnog centra u Gornjem Milanovcu.
Reč je o dečjoj predstavi Kruševačkog pozorišta inspirisanom istoimenim romanom velikog Viktora Igoa.
Uloge tumače: Dejan Tončić, Jelena Vukićević, Vladimir Kerkez, Predrag Milenković, Nikola Rakić, Stevan Zdravić, Dušan Jovanović, Dragan Marinković, Slađana Nestorović Ristić, Biljana Savić, Jovanka Andrić, Mila Tončić (Katarina Marković), Vojin Ćirić (Ognjen Milenković), Vanja Pršić, Milica Bićanin (Nina Branković), Milena Mihajlović (Ana Todorović), Nađa Vučković (Jelena Pitarević) i Mila Radenković (Mina Jevtić).
Dramatizaciju potpisuje: Radan Radović. Scenografija i adaptaciju teksta uradio je Zoran Lozančić. Kostime je osmislila: Mirjana Stojiljković, a muziku potpisuje: Bata Zlatković
Početak predstave je u 13 sati.
O predstavi
Delo se može čitati kroz lik Kvazimoda, jednog nesrećnog čoveka, ili kroz lik lepotice Esmeralde. Ili, možda, Kloda, arhiđakona koji baca pred noge sve svoje stečeno znanje i veru, ne mogavši da se odupre lepoti. Nada da će je doseći, iako sve govori da je ona nedostižna, neostvariva, uzdiže njihove sudbine do najstrašnije tragedije. Oni su lutke svoje nade, lutke gotovo nestvarne čežnje… Nema sumnje da je i sama Bogorodičina crkva, koja je sušta lepota i umetnost, jedan od glavnih likova, ali su to zasigurno i vešala…
Viktor Igo, velikan romantizma, humanista i revolucionar, odlično je osećao duh vremena, njegove promene i uticaje na život i svest ljudi, divio se lepoti i patio zbog njene tragičnosti. Osetio je da lepota često biva unesrećena, ubijena. Lepota u svetu u kome se svi kriju iza titula, počasti, mesta u društvu, koje im omogućava da svoju pohlepu i ostvare, ne može da ostane cvet koji mirno raste. Taj cvet mora biti zgažen, jer pohota je isuviše jaka… Jedino Kvazimodo, divni unesrećeni čovek, skrušen je pred lepotom; bojažljiv da će je i samim mislima oskrnaviti, kao i siromasi, koji žele da je odbrane pred surovošću i pohlepom, jer je ona jedino što još nisu izgubili. Što im nije oteto…
Suviše liči na naše doba. Suviše liči na svaku epohu…