U susret Međunarodnom bijenalu umetnosti minijature, najvećoj i najznačajnijoj svetskoj manifestaciji posvećenoj umetnosti malog formata, koja će aprila iduće godine po 14. put biti organizovana u Gornjem Milanovcu, danas je u Modernoj galeriji Kulturnog centra predstavljena izložba „Kosmičke minijature Zorana Stošića Vranjskog“.
KOSMIČKO OGLEDALO ZORANA STOŠIĆA VRANJSKOG
Ako izuzmemo mladalačku (gimnazijsku) izložbu slika Zoran Stošića Vranjskog, priređenu davne 1955. godine u rodnom Vranju, njegova stvaralačka aktivnost, kao javni kulturno-umetnički čin, začeta je 1962. godine, samostalnom izložbom slika. Od tada je prošlo više od pet decenija slikarskog zrenja i otkrivanja onih čudnih, zaumnih i empirijskom iskustvu nedostupnih procesa kojima se biće slikara otvara novom jeziku i novim sadržajima. Bio je to put neprekidne žudnje našeg slikara za autonomnim, smisaono celovitim slikarskim delom koje bi mogao da ponese deo istine našeg vremena, onu tragičnu rascepljenost svesti između vere i uzdrmane humane sadržaje aktuelnih društvenih procesa i poetskog pogleda u prostore kosmičkog beskraja. Ali iznad te dileme, izdiže se slikarska samosvest Zorana Stošića Vranjskog kojom se neprekidno učvršćuju principi autonomije likovnog jezika, oslobođenog od agresivnosti prolaznih trendova, dakle – jezika kojim se zaista otvara put ka poetskoj prirodi slikara. Ta doslednost se više puta isplatila: ovaj slikar danas predstavlja veoma ličnu, originalnu i trajno aktuelnu formalnojezičku celinu u našoj današnjoj likovnoj umetnosti.
Naslutivši, u jednom srećnom magnovanju, velike izazove i slikarske mogućnosti u otkrivanju kosmičkih beskraja i nepojamnih ritmova, ali i spretnosti likovnog jezika da te mogućnosti opredmeti likovnim elementima i simbolima, Vranjski je uspeo da osnovne odrednice svoje poetike neposredno saobrazi imaginaciji i impulsima intuicije i u prostor svoje slike uveo sasvim nove ikonografske elemente, dinamične i raskošne. Oblik i boja otvaraju se na ovim slikama kao uzbudljive činjenice neprekidnog preobražaja jednog u drugi: materijalnog sveta prirode u poetsku prirodu slike. Slikom vlada raskošna slikarska mašta: u formi i sadržaju, u boji i ritmovima, u kontrastima i celovitosti. Za njega je odnos: inspiracija – realizacija veoma složen, višeslojan i višesmeran. Osnova tog odnosa je fenomen likovnog jezika koji u prostorima klasičnog likovnog medija gradi i idejnu i poetsku strukturu slike. Zato je i moguća njegova konceptualna doslednost: tokom svih proteklih godina, od sedamdesetih do danas, njegovo slikarstvo nije menjalo svoj karakter i osnovno jezičko obeležje…
Ali slika je vremenom dobijala na dostojanstvu, na unutrašnjoj zrelosti: on je sve više brusio slikarsku reč i sve sigurnije komponovao površine koje više ni u prostoru ni u ideji ne traže analogije sa nekim aktuelnim, pomodnim slikarskim pojavama. U maglinama njegovih slika, u sfumatima, prigušenim svetlostima, zlatu i okerima kao da svetlucaju plamičci kandila u srednjevekovnim bogomoljama… Ima u tim slikama nekog dubokog iskustva bića koje izvire iz tamnih tokova podsvesti i koje uvire u isto tako tamne i nedokučive prostore slutnje o istinama s druge strane našeg zemnog bitisanja…
Ukratko, to je slikarstvo čiji se semantički lik svejasnije ocrtava kao zasebna pojava na fonu današnje likovne umetnosti u celini.
Sreto Bošnjak
Minijatura je stara koliko slikarstvo.
Minijatura je prva čovekova šara.
Minijatura je starija od govora.
Minijatura je starija od slike.
Minijatura je mali zapis.
Minijatura je mala studija.
Minijatura je mala intima.
Minijatura je stih u pesništvu.
Minijatura je kratka molitva.
Minijatura je zgusnuti crtež i zgusnuta boja.
Minijatura je korak u hodu i dah u disanju.
Minijatura je reč u razgovoru.
Minijatura je pogled u gledanju.
Minijatura je kratko sećanje i pomisao.
Minijatura je suza u plakanju.
Minijatura je dašak u vetru i tren u vremenu.
Minijatura je uzdisaj u patnji.
Minijatura je velika muka za malu sliku.
Zoran Stošić Vranjski je slikar veoma prepoznatqivog i visoko kotiranog opusa (uljano slikarstvo, crtež, akvarel, pastel i kolaž), puno puta nagrađivan za svoj umetnički rad i više od 50 godina prisutan na domaćoj i međunarodnoj likovnoj sceni.
Rođen je u Vranju 1936. godine. Slikarske studije završio je u Beogradu na Višoj pedagoškoj školi (slikarski odsek u klasi prof. Ante Abramovića).
Izlagao je u svim najvažnijim gradovima, paviljonima i galerijama u zemlji: u Beogradu, Vranju, Somboru, Novom Sadu, Kragujevcu, Sremskim Karlovcima, Valjevu, Kraljevu, Kruševcu, Jagodini, Pirotu, Prištini, Nišu, Šapcu… kao i inostranstvu: u Beču, Lusaki, Bolcanu, Minhenu, Parizu, Santandreji, Budimpešti, Ksantiju, Baji, Skoplju, Zagrebu, Sarajevu, Osijeku, Vinkovcima, Podgorici, Bitolju… Kolektivnih nastupa ima preko 600.
Član je Udruženja likovnih umetnika Srbije i Vojvodine od 1967, Udruženja književnika Srbije i Društva književnika Vojvodine. Redovan je član Matice Srpske. Legati Zorana Stošića Vranjskog nalaze se u Narodnom muzeju u Vranju i Gradskom muzeju u Somboru, o njemu ima preko 600 objavljenih bibliografskih jedinica u zemlji i inostranstvu. Monografija posvećena ovom slikaru „Kosmičko ogledalo Zorana Stošića Vranjskog“ objavljena je 1993. godine.
Zoran Stošić Vranjski od 1992. godine redovni je učesnik Bijenala umetnosti minijature u Gornjem Milanovcu.